| Uređenje kuhinja u restoranima |
 |
 |
 |
|
Kroz povijest kuhinja je bila najkonzervativniji dio, kako u domaćinstvima, tako i u restoranima. Prevladavala je funkcija nad formom i dekoracijom. Središte je bilo ognjište s ražnjem i obično su imale masivni stol na kojem se vršila priprema hrane za kuhanje ili pečenje. Prve moderne kuhinje pojavile su se u Chicagu 1893. godine, a pojavom električnih aparata, kuhinje se pretvaraju u prostor gdje je sve podređeno što bržem obavljanju posla i maksimalnoj higijeni. Razvojem tehnologije i novih materijala otpornih na habanje, vlagu, masnoće te njihovom primjenom u kuhinjama, olakšalo se održavanje kuhinja, a samim time i visoki stupanj higijene. Danas, moderno uređeni restorani zahtijevaju i moderno uređene kuhinje za pripremu hrane. Prilikom projektiranja i realizacije, prvenstveno se vodi računa o što boljoj funkcionalnosti kuhinje tj. da ljudi zaposleni u kuhinjama ne smetaju jedni drugima prilikom pripreme, kuhanja i serviranja gotove hrane, kao i što lakšem čišćenju radnih površina i cijelog kuhinjskog prostora. U modernim kuhinjama upotrebljavaju se za oblaganje zidova i podova keramičke pločice, kamene ploče i INOX, dok se klinker pločice i mramor manje upotrebljavaju jer nisu otporni na mrlje koje nastaju uslijed masnoća. Vrlo važnu ulogu pri projektiranju i izvedbi kuhinja u restoranima ima i rasvjeta. Osim centralnoj rasvjeti, a to je fluorescentna ili halogena rasvjeta ugrađena u stropove, velika važnost se posvećuje osvjetljenju radnih ploha. Jedan od vrlo čestih materijala koji se upotrebljava i za oblaganje zidova i samih radnih površina u kuhinjama je nehrđajući čelik, tj. INOX. Razvojem tehnologije proizvodnje INOX-a, cijena mu zadnjih nekoliko godina stalno pada, a zbog svoje specifičnosti da je pasivan prema koroziji i vrlo lako se čisti tekućim deterdžentima i drugim sredstvima za čišćenje, pa se iz tih razloga sve češće upotrebljava za oblaganje zidova između radnih površina i stropa, između peći i kuhinjske nape i slično. Usporenje korozijskog djelovanja osniva se na efektu pasiviziranja površinskog sloja čelika, tj. stvaranju tanke i dovoljno kompaktne zaštitne oksidne kožice nastale ili elektrokemijskim ili kemijskim djelovanjem elektrolita odnosno plina. Glavni element koji tom pasivnom sloju osigurava i dobra svojstva prionljivosti na čeličnu osnovu i dovoljnu kompaktnost, što sprečava dodir čelične matrice s korozivnim okolišem, jest krom. Na tržištu se može nabaviti kao ploče ili limovi različitih veličina i različitih površinskih obrada npr. polirani, brušeni ili s uzorkom, pa se različitim kombiniranjem dobiju vrlo atraktivne zidne površine, a opet vrlo zahvalne što se tiče održavanja. Isto tako vrlo često se kombiniraju dva ili više različitih materijala kao zidna obloga npr. zidovi se oblože keramičkim pločicama ili kamenim pločama, a na mjestima iznad peći, gdje je vrlo često špricanje masnoće prilikom pripreme jela, postavi se INOX lim. Time se olakšava čišćenje i održavanje tog dijela kuhinje, jer je lakše očistiti od masnoća INOX, nego fuge između pločica. Radne površine na kojima se vrši priprema jela za kuhanje ili pečenje, serviranje gotove hrane, izrađuju se obično iz tvrdih i vodoodbojnih uslojenih drvenih ploča (moguća imitacija mramora), kombinacije takvih ploča i INOX-a ili od satiniranog INOX lima, koji je vrlo pogodan za takve površine jer su mrlje i ogrebotine manje uočljive, za razliku od poliranog INOX-a, kod kojeg svaka mrlja ili ogrebotina smanjuje sjaj i površina izgleda flekavo. I sami proizvođači opreme za kuhinje u restoranima, uvidjeli su prednosti INOX-a, pa se danas uglavnom peći, hladnjaci, rashladne vitrine i druga oprema izrađuje od brušenih ili satiniranih INOX materijala. Iz prethodno navedenog vidljivo je da INOX materijali imaju vrlo važnu ulogu u opremanju i uređenju modernih kuhinja u restoranima, pa se mnogi ugostitelji pri renoviranju ili otvaranju novog restorana odlučuju za ugradnju tog materijala u kuhinje svojih restorana. |
Prijava
